Dvadeset i pet godina mog života je bilo posvećeno borbi za prava invalidnih osoba i borbi za sopstvena prava. Cilj mi je pomoći invalidnim osobama da lakše ostvaruju svoja prava, kao i osobama koje su se našle u sličnoj životnoj problematici kao što sam i ja, a to samo zato što nam je pravosudni sistem u kolapsu. Dakle, ljudska prava su mi na prvom mjestu, a socijalna pravda, po mom mišljenju, je jedan od puteva ka boljoj BiH.

Od rođenja drugog djeteta susrela sam se s dva teška problema: jedan je bio činjenica da sam rodila dijete s poteškoćama u razvoju sa smetnjama vida, a drugi je bio egzistencijalni. Uporedo sam se borila za svoja prava kroz obilje bezakonja, nepravde, a s druge strane sam se maksimalno zalagala kroz Udruženje građana oštećenog vida da doprinesem zajednici i pomognem svom djetetu i drugoj djeci koja su imala ili imaju slične probleme. Davala sam svoj doprinos kroz volontiranje u Udruženju, koje traje i danas, bila sam članica Upravnog odbora istog. Posebna potreba se javila i za nalaženje načina da se ženama s invaliditetom omoguće jednaka prava. Iako sam naglasila samo dva segmenta, kroz njih su se provlačila razna životna pitanja za koja smatram da se trebaju rješavati upravo na federalnom nivou vlasti za koji sam se kandidirala.

Aktivna sam članica Naše stranke od 2020. godine, članica sam Gradskog odbora Tuzla. Bila sam predsjednica Školskog odbora O. Š. Brčanska Malta u Tuzli i smatram da sam doprinijela boljoj atmosferi, pozitivno usmjerenom radu za dobrobit naše djece i njihove budućnosti u toj školi. Također, članica sam Savjeta MZ Slavinovići i svojim sam inicijativama doprinijela da se građani u mojoj mjesnoj zajednici osjećaju bolje, sigurnije i da imaju ljepše i ugodnije okruženje kroz uređenje infrastrukture u našim mikrosredinama.